31 децембар 2006

Humanost i tolerancija

Ovo će biti kratak post; srazmeran količini humanosti i tolerancije u ovdašnjem narodu. Znači, razumem da ljudi vole da pucaju za Novu godinu i da narod na ovim prostorima ne može ništa da proslavi a da ne potroši bar pola godišnje proizvodnje pirotehničkih i ubojnih sredstava (što ne znači da to i opravdavam), ali ne razumem zašto svi ti iskomlexirani, nezreli, 'mačo'-paćenici ne probaju da uključe mozak i razmisle koliko je bolesnih, starih ili novorodjenih bića primorano da sluša kanonadu petardi, pištolja, pušaka i ostalih ubojno-explozivnih sredstava. I onda kad ih lepo zamolite da prestanu da bacaju petarde (ili da se bar presele na neku livadu pa da se tamo prazne koliko im je volja) jer imate tromesečno dete koje reaguje na svaku glasniju petardu, dobijete odgovor 'Ajd' komšija, izdržaće mali ovih par dana dana, pa nije valjda pičkica'. Da se raspravljaš ne vredi (ima li smisla upustiti se u smislenu i civilizovanu raspravu sa nekim ko ti da ovakav odgovor), da se pobiješ opet ne vredi (posle njega ostane ti još bar 500-600 ljudi s kojima se moraš potući i to samo u najbližem komšiluku). Jedino što ima smisla jeste da svakome ko ti pomene 'vekovnu i iskonsku' humanost i toleranciju srpskog naroda pljuneš u lice i pošalješ ga tamo odakle je i došao. Sve zajedno sa onim likom koji se pita da li je tvoje dete pičkica.